Tefsir Ibn Kesir

Ibn Kesir tumači Kur’an na poseban način i to oslanjajući se na izvore po sljedećem redu: tumači Kur’an drugim Kur’anskim ajetima, zatim hadisima Poslanika Muhammeda, nakon toga uzima u obzir izreke Ashaba, a onda izreke generacija koje poslije dolaze. To je jedan od razloga radi koje je Tefsir ibn Kesir opće prihvaćen širom svijeta.

On je gotovo jedini tefsir čiji je pisac nastojao da u svome komentaru ostane u granicama tefsira i da ga ne pomiješa sa bilo kojom drugom naukom.

On je dakle samo čisti tefsir, a ako ponekad spomene poneko jezičko pravilo ili ukaže na poneku jezičku finesu, to je veoma rijetko i samo da bi čitaocu približio značenje ajeta koje tumači.

Pisac je, dakle, prije svega imao namjeru da čitaocu predoči tefsir koji vodi računa samo o tefsiru, nadajući se da će tako stići do uzvišenog cilja: preciziranja smisla riječi Allaha, dž.š., koliko je to moguće.

Stoga je mufessir Ibn-Kesir slijedio ispravan časni selefijski pravac (generacija prvih muslimana koji su živjeli u vremenu i sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s.) u tumačanju Kurana tako što je Kuran tumačio prije svega: Kuranom, zatim hadisom, a zatim riječima prvih generacija muslimana, ashaba, i tabiina, i značenjima arapskog jezika.