RECEPTURA

IZRADA ELEMENATA, SUŠENJE, ISKALUPLJIVANJE I ODRŽAVANJE KALUPA

(Moja iskustva i iskustva kupaca kalupa)

ODRŽAVANJE: Poslije svakog vađenja kocki, kalupe je neophodno oprati SONOM KISELINOM (kupuje se u svim radnjama mješovite robe, a koristi se u domaćinstvu). Pakovana je u narandžastim, plastičnim bocama, a na njoj piše da je jačine od 18-20%). Prilikom pranja kiselinom, poželjno je koristiti gumene rukavice, a kalupe prati molerskom četkicom. Preći četkom preko svakog mjesta gde se vide bijeli ostaci betona. Najvažnije je oprati unutrašnjost kalupa, a to da li ćete prati kalupe sa strane i dno kalupa, zavisi od Vas. Nakon što operete 20-ak komada, kalupe isprati pod mlazom vode, da se kiselina ne bi osušila i kalup postao ljepljiv. Istu kiselinu možete koristiti sve dok se ne potroši (ne smeta što je zamućena i prljava). Nakon ispiranja vodom, kalupe samo na sekundu potopiti u rastvor čiste vode i oplemenjivača za rublje BOHOR (najmasniji i najbolji je plavi bohor, ali u nedostatku toga, može bilo koji drugi). Ja, na 10 litara vode stavljam 1 litru oplemenjivača, a može i više (što više, to bolje i lakše se vade kocke). Kalupi su spremni za nalivanje, bilo da su mokri ili suvi. Kada slažete oprane kalupe, okrenite ih dnom prema gore, da bi se ocijedili i da ne bi u njih ulazila prašina i slično. Nema potrebe kalupe premazivati naftom, motornim uljem, jestivim uljem i bilo čim drugim. Istina je da kocke mnogo lakše ispadaju iz ovako namazanih kalupa, ali ćete u tom slučaju dobiti male rupice na mijestima koje ste premazali, jer je poznato da ulje i nafta vežu vazduh za sebe i vibriranje kalupa neće donijeti nikakav efekat, jer stvar i jeste u tome da se izbaci sav vazduh iz betona, čime se dobija besprijekorno glatka površina, a i čvršća struktura betona. U te rupice ulazi voda, koja se zimi pretvara u led i „rupica“ više neće biti „rupica“, već rupetina. Najbolji primjer za to su naši putevi, gdje se od male udarne rupe na putu stvara rupčaga. J

NALIVANJE kalupa betonom.:

Za smjesu betona se koristi separisani kamen (agregat, frakcija) i to jedinica, dvojka i trojka:u odnosu 2:1:2 (dve mjere jedinice – jedna mjera dvojke – dvije mjere trojke). Mjera može biti i lopata, ali bi bilo poželjno da to bude kofa, zbog tačnijeg mjerenja. Na tu mjeru ide jedna trećina cementa (dakle, odnos kamena i cementa je 3:1). Poželjno je koristiti cement R-42,5. Ovaj cement je neznatno skuplji od običnog, ali skraćuje vrijeme sušenja (brzovezujući) i mislim da je nešto bijelji od običnog. VAŽNO: Ne upotrebljavati „vruć“ cement, tj., cement koji nije „odležao“ najmanje 7 dana (jednom sam koristio taze cement, pa sam bacio 140 kvadrata gotovih elemenata i upropastio isto toliko kalupa). Prvo sam naveo koji materijal se koristi PO PRAVILU, ali, iz desetogodišnjeg iskustva ću reći da, umjesto frakcije, solidan posao odradjuje i najobičniji riječni šljunak. Najbitnije je da je šljunak čist, bez školjki, zemlje, ilovače...Odnos šljunka i cementa je takodje 3:1. Osjetno je jeftinije koristiti šljunak, , ali, ponavljam, po pravilu ide frakcija!!!. Bez obzira šta od kamena koristite, sljedeća važna stvar je da beton mora biti dobro izmiješan i mora biti ŠTO GUŠĆI. Dovoljno gust, da prilikom sipanja u kalupe, napravi brijeg, a ne da se razliva po kalupu. Zatim slijedi vibriranje kalupa (da bi se izbacio vazduh iz betona). Za tu svrhu se koristi vibro – sto, ali samo kod onih koji se bave ovim poslom i rade sa nekoliko hiljada kalupa. Za sopstvene potrebe, vibriranje se može isto tako kvalitetno odraditi na više načina. Prenijeću Vam iskustva mojih dosadašnjih kupaca kako su se oni snalazili. Najprostije je pune kalupe podizati 7-8 cm od tla i puštati ih da padaju na zemlju, tj. „treskati“ ih o zemlju nekoliko puta i to je to. Sljedeći način je da postavite dasku na dvije prazne gajbe, po dužini daske na oba kraja prikucati neke letvice (graničnike), poredjati pune kalupe po dasci, a zatim nekim čvrstim predmetom udarati ispod daske, tako da kalupi odskaču od daske. Sljedeći način je da postavite neku ploču na spoljašnje gume od automobila, na ploču staviti kalupe i „šutirati“ gumu... Možda izgleda malo smiješno, ali sve funkcioniše, bar po priči ljudi koji su kupovali kalupe od mene.

  Kod samog vibriranja je vrlo bitno da ne pretjerate sa vibriranjem. Pogrešno je mišljenje da je bolje duže vibrirati. Vibriranje se vrši do trenutka kada se po obodu napunjenog kalupa pojave mjehurići i vrlo malo vode. Prilikom dužeg vibriranja, po površini će početi da izbija cementno mlijeko, a to već nije dobro, jer beton na dnu ostaje „postan“, tj., ostaje bez dovoljno cementa, a to znači da nećete dobiti glatku površinu. 

SUŠENJE: Kalupe nalivene betonom je neophodno dobro obložiti sa svih strana najlonom (najlonskom folijom). Dakle, prekriti kalupe najlonom, a najlon malo „podvući“ ispod punih kalupa, tako da ulazi što manje vazduha spolja. Kalupi moraju da se“potpare“, kako bi mogli sami sebe zalijevati. Bilo da se lije staza, ploča, temelj..., beton traži vodu, tj. traži povremeno polijevanje. Beton u ovim kalupima se ne polijeva, jer koristi vodu iz sebe, na taj način što beton iz kalupa isparava, najlonska folija zaustavlja vlagu i vraća je nazad u kalupe. Kalupe čuvati i sušiti van dometa sunca (u hladu, a najbolje u zatvorenom prostoru) Već poslije sat-dva se može primjetiti kako se sa unutrašnje strane najlona stvaraju kondenzovane kapljice vode u obliku suze i vraćaju se natrag u kalupe. Kalupe sušiti  od 24 – 48 sati u zavisnosti od spoljašnje temperature. Kada noći pređu preko 23 stepena celzijusova, kalupi su spremni za vadjenje već posle 24 sata. U svakom slučaju, prvo probati vaditi kocke iz 1-2 kalupa, pa ako ide – povaditi sve, a ako se kocka „krnji“ po uglovima, ostaviti još par sati.

VAĐENJE gotovih elemenata: Nalivene i osušene kalupe iznijeti na sunce i okrenuti ih dnom prema gore (beton ka dole), tek toliko da plastika malo omekša i „otpusti“. Zimi se za ove svrhe koristi vruća voda u koju se potapaju kalupi da ne bi bili kruti. Napunjen kalup blago „razvući“ dlanovima – pritiskanjem istovremeno na dve suprotne strane kalupa, toliko da se beton odlijepi od bočnih strana kalupa. Zatim, kalup uspraviti „na nos“ („na kant“) tako što ćete palčevima obe ruke držati dno plastike, a ostalim prstima obe ruke pridržavati betonski element. Blagim lupkanjem kalupa o tlo, puštajte da prvo malo ispada jedna strana betonskog elementa, ali ne dopustite da odmah ispadne jedna cela polovina, jer će se oštetiti uglovi. Dakle, pustiti da jedna strana ispada malo pre druge (donje) strane uspravljenog kalupa.

IZRADA FASADNOG KAMENA: Za izradu imitacije fasadnog kamena, postupak je  u potpunosti isti, s tim što je sastav betona drugačiji. Zbog manje debljine fasadnog kamena u odnosu na ostale elemente, koristi se samo jedinica i dvojka u odnosu pola – pola. Mora se pojačati i smesa betona, tako što se na 2,5 mjere frakcije stavlja jedna mjera cementa. (dakle: 2,5 : 1). Zbog manje debljine elemenata, fasadni kamen se brže suši, tako da se po toplom vremenu može vaditi već nakon 12-15 sati sušenja pod najlonskom folijom. Pokušajte da umesto frakcije koristite prosijan riječni šljunak, kroz klasično zidarsko sito (od vojničkog kreveta i slično). Meni je uspijevalo. Vrijedi pokušati, jer je šljunak jeftiniji od frakcije i lakše se nabavlja. Fasadni kamen ne mora biti bez rupica, jer se postavlja vertikalno i nema opasnosti od zadrzavanja vode i stvaranja leda. Zbog reljefa, eventualne rupice nisu jako vidljive.

Ponovo dolazimo do pranja kalupa i tako u krug.

TONIRANJE BETONSKIH ELEMENATA:

Za bojenje betonskih vibro elemenata se koristi isključivo OKSIDNA BOJA u prahu. Boja se sipa direktno u miješalicu sa ostalom smjesom za nalivanje kalupa. Preporučljivi odnos  je 3% boje u odnosu na cement (100 kg. cementa/ tri kilograma boje. Betonski elementi u boji, koji se prave sa ovom srazmjerom su, po pravilu, pastelnih nijansi. Dakle, ovom srazmjerom nikada ne možete dobiti mat boju, već onu nežnu, pastelnu nijansu. Mat boja se vidi samo kada je popločana površina mokra od kiše ili polivanja vodom. Ukoliko želite, možete dobiti i tamniju nijansu, ali sa većim procentom boje. To nije preporučljivo iz sledećeg razloga: Ako znamo da je definicija betona – VODA-CEMENT I ŠLJUNAK, podrazumeva se da, sve što dodate u njega, to više nije beton. Primera radi, ako sipate vodu u vino, to više nije vino, nego bevanda ili špricer, u zavisnosti da li dodajete običnu ili gaziranu vodu. Tri procenta boje u prahu na 100 kg. cementa nije posebno osjetno, ali, naglašavam, ne preporučuje se više. Ukoliko bojite elementa tanje od 4 cm., tu nema više nikakve razlike u odnosu na nalivanje, sušenje i vađenje gotovih proizvoda. Ukoliko se nalivaju deblji elementi, tada se radi dvoslojni beton. To bi značilo da je dovoljno naliti jedan sloj od 2-3 cm. betona u boji., zatim protresti kalup toliko da prekrije celu površinu dna kalupa, pa zatim preko toga sipati običan beton bez boje do vrha kalupa.  Pored toga što ćete uštedjeti duplo na rashodima za boju, dobićete i to da vam je donji dio elementa od čistog betona, a to je vrlo bitno, jer je on direktno u dodiru sa podlogom koju popločavate. Uostalom, kada se pločice poređaju, vidljiv je samo gornji sloj popločane površine,  što i jeste cilj. Preporučujem oksidne boje češke proizvodnje, ili Bayerove farbe. Na tržižtu se boje pakuju u vrećama od 15, 20 i 25 kg. u zavisnosti od boje. Za svoje kupce, ja razmeravam boju na kilograme. Nekada imam svih boja, nekada samo poneku, zato je najbolje da pozovete ukoliko ste zainteresovani za farbanje betonskih elemenata.

DODAVANJE ADITIVA:

Budući da ima više proizvođača aditiva za behaton, različit je i odnos u kojem se aditiv meša sa vodom. Taj odnos se kreće u rasponu od 0,5 % – 2 % prema težini cementa. Znači na 100 kg. cementa ide od pola kilograma do dva kilograma aditiva. Iako je aditiv u tečnom stanju, namijerno govorim u kilogramima, jer zbog specifične težine nije isto kilogram i litar aditiva. I to zavisi od proizvođača do proizvođača. Po pravilu,  aditiv se meša sa vodom, koja se sipa u mješalicu, ili se sipa direktno u mješalicu (nerazblažen).. Sada ću samo preneti tekst jedne reklame čemu aditiv služi.

.  To je tečnost koja plastificira, homogenizuje i daje vodonepropusnost betonu. Beton se lakše razliva i povećana mu je athezija, a takodje spriječena je mogućnost pojavljivanja mikro pukotina, tako da je savršen za izradu behaton ploča. Kako materijal ubrzava vezivanje betona, samim tim ćemo ubrzati i proces proizvodnje ploča. Posle jednog dana čvrstoća betona je tri puta ubrzana. Radna temperatura je 10-250C, kako okoline tako i podloge. Potrošnja aditiva je 0,5 - 2 % na količinu cementa, u zavisnosti od proizođača.  Ja, ponekad,  nabavim hiperplastifikator, pa ga razmeravam na manje količine za potrebe svojih kupaca kalupa. U prodavnici nema manjeg pakovanja od 25 kg., a to je previše ako pravite behaton za svoje potrebe. Potrošnja je oko 0,06 kg. Na 100 kg. cementa. (otprilike jedan čep od dezodoransa na mešalicu, tj, nešto više od jednog decilitra). Ukoliko ste zainteresovani za aditiv, pozovite me da vidite da li ga imam trenutno.

Puno sreće u radu i pozovite slobodno, ukoliko ima još nekih dilema. Veliki pozdrav!

V A Ž N O! ! ! (i korisno)

12.03.2015. god. U međuvremenu se pojavio tzv. Premaz za kalupe. Premaz podsjeća na gustu pastu (kremu). Nanosi se molerskom četkicom ili sunđerom tek toliko da kalup zasija. Prednosti Premaza su, osim lakog iskalupljivanja, i to što kalupe ne morate prati sonom kiselinom posle svakog vađenja, kao do sada. Pranje kalupa je (bar meni lično) najdosadniji i najgori deo posla pri izradi behatona, a i zahtijeva najviše vremena. O zdravlju da ne govorim. Korišćenjem premaza, kalupi se peru sonom kiselinom, tek nakon 10-ak nalivanja i vađenja (precenite sami). Potrošnja je 1 kg. Premaza na 80-90 kvadrata kalupa. Dakle, ušteda na sonoj kiselini, vodi, bohoru, vremenu, živcima, doktorima... J Naravno, za svoje kupce ću obezbijediti Premaz i razmjeravati na kilograme, kao i boju.