Uzgoj vatrenog grma i održavanje
Vatreni grm se može oblikovati orezivanjem, no pritom pati bogatstvo bobica i cvjetova. Kad se skrate vrhovi glavnih izbojaka, to će potaknuti grmove da se bogatije razgranaju. Vatreni je grm prikladan za uzgoj kao samostalna dekorativna biljka, može se uzgajati i kao živica ili kao niz uz kućni zid.
Vatrenim grmom mogu se stvoriti neprobojne živice koje često posluže kao zaklon i životinjama. Visina živice varira, od vrlo niske do visoke, otprilike 4 do 5 metara. Čestim orezivanjem živice uklanjaju se cvjetni pupovi, a time i mogući budući dekorativni plodovi. Rezidbu je najbolje obavljati nakon cvatnje kako bi se moglo vidjeti gdje se točno nalaze cvjetovi. Vatreni grm se također koristi za prekrivanje zidova kuća čime se unosi posebna toplina u okruženje. Kako bi se vatreni trn koristio u ove svrhe potrebno mu je osigurati potporanj te njegove mlade i vrlo savitljive grane voditi uz žicu.
Vatreni grm može narasti do tri i pol metra i u visinu i u širinu. Nezaobilazna je biljka kod vrtnog i parkovnog uređenja. Ako se u potpunosti želi naglasiti izgled i boja vatrenog trna, onda se on sadi unutar tratine s dovoljno slobodnog prostora kako bi mogao nesmetano rasti ili se sadi ispred zelene zimzelene barijere koja ima više drveće ili grmove. Pojava vatrenog grma može biti jako zanimljiva u mješovitim živicama, odnosno živicama koje su formirane od nekoliko različitih vrsta grmlja, ako želimo postići da živica svojim raznolikim plodovima ili cvatom bude zanimljiva tijekom cijele godine.
Vatreni grm je dobra medonosna biljka s koje pčele sakupljaju nektar i pelud. Za vatreni grm se smatra da se uzgaja kao dekorativni grm još od 16. stoljeća, a najbolje mu odgovara vlažno i drenirano tlo, osunčano mjesto iako uspijeva i u polusjeni.
Otporan je na niske temperature koje dosežu do -20 stupnjeva Celzijusa i vrlo dobro podnosi i gradska onečišćenja. Vatreni grm nema potrebu za prihranom, a njegovi plodovi i lišće u tamnijim klimama mogu biti tamnije boje.