Lorens Darel - Avinjonski kvintet l-V

Povez: tvrdi sa omotom
Izdavač: Svjetlost, Sarajevo
Godina izdanja: 1988/1989
Obim:
Livija ili Živa sahranjena: 286 stranica
Konstanca ili Samotne vježbe: 417 stranica
Sebastijan ili U vlasti strasti: 241 stranica
Kvinks ili Rasparačeva pripovijest: 275 stranica
Monsieur ili Princ tame: 337 stranica
Format: 20 x 13 cm 
Stanje: odlično Edicija „Avinjonski kvintet“   

Edicija „Avinjonski kvintet“ okuplja pet međusobno povezanih romana Lorensa Darela u jedinstvenu književnu cjelinu koja funkcioniše kao složena pripovjedna kompozicija. Umjesto linearnog pripovijedanja, autor gradi mozaik perspektiva u kojem se isti događaji, likovi i motivi pojavljuju iz različitih uglova, stvarajući osjećaj višeslojnosti i neprestane promjene značenja.

Kroz cijeli ciklus provlače se teme identiteta, moći, duhovnosti i istorijskih lomova Evrope sredinom XX vijeka. Rat, ideologije i lične strasti nisu prikazani samo kao spoljašnje okolnosti, već kao sile koje preoblikuju unutrašnji svijet junaka. Darel ne piše klasičnu porodičnu ili ratnu sagu, već gradi romaneskni prostor u kojem se istorija, mit i psihologija neprestano prepliću.

Sarajevsko izdanje kuće Svjetlost (1988–1989) donijelo je domaćoj publici cjelinu koja se rijetko susreće u prevodnoj književnosti: ciklus koji se ne čita samo po redu, već se može tumačiti kao literarna struktura u kojoj svaki tom mijenja značenje ostalih.

Žanr edicije: modernistički roman / ciklus povezanih romana

1. Monsieur ili Princ tame

Prvi roman otvara svijet u kojem ništa nije potpuno stabilno – ni identiteti likova, ni njihovi odnosi, ni granica između istine i konstrukcije. Pripovijedanje se kreće kroz atmosferu evropske napetosti pred rat, dok se iza prividno salonskih razgovora i kulturnih susreta skrivaju duboki strahovi i političke sjenke.

Likovi su prikazani kao ljudi rastrgani između intelektualnih ambicija i ličnih slabosti, između potrebe za pripadanjem i nagona za bijegom. Posebna snaga romana leži u njegovoj sposobnosti da istovremeno djeluje kao priča i kao komentar o samom činu pripovijedanja.

Žanr: modernistički roman / psihološka i metafikcionalna proza

2. Livija ili Živa sahranjena

Drugi dio vraća se unazad, ali ne da bi pojasnio prethodnu priču, već da bi je dodatno zakomplikovao. Fokus se pomjera na unutrašnje živote likova, njihove skrivene strahove i iluzije koje održavaju pred nadolazećim slomom svijeta kakvog poznaju.

Roman snažno oslikava osjećaj života na ivici promjene, kada prošlost još traje, a budućnost već prijeti. Emocionalna napetost proističe iz sudara ličnih želja i istorijske neminovnosti.

Žanr: roman / psihološka i društvena proza

3. Konstanca ili Samotne vježbe

Treći roman predstavlja središte cijelog ciklusa i najdublje ulazi u pitanje lične odgovornosti u vremenu kolektivnih lomova. Kroz lik Konstance razvija se priča o ženskoj snazi, prilagođavanju i tihoj borbi u svijetu koji se raspada i ponovo gradi.

Ovdje rat prestaje biti samo pozadina i postaje trajno stanje duha – nešto što oblikuje način na koji likovi vole, vjeruju i donose odluke. Roman nosi snažnu unutrašnju dinamiku, sa naglaskom na unutrašnji govor i moralne dileme.

Žanr: roman / psihološka i ratna proza

4. Sebastijan ili U vlasti strasti

U četvrtom dijelu u prvi plan dolazi tema unutrašnjeg rasapa i potrage za smislom nakon velikih istorijskih katastrofa. Sebastijan je lik kroz kojeg se ispituje granica između duhovne težnje i destruktivne strasti, između potrebe za spasenjem i samouništenja.

Roman se bavi pitanjem šta ostaje od čovjeka kada se ideali sruše, a prošlost prestane da daje odgovore. Intimne drame ovdje dobijaju gotovo mitsku dimenziju, jer se lične sudbine uzdižu do simbola šireg ljudskog iskustva.

Žanr: roman / metafizička i psihološka proza

5. Kvinks ili Rasparačeva pripovijest

Završni roman funkcioniše kao sabiranje svih prethodnih tokova, ali bez klasičnog zaključka. Umjesto raspleta, čitalac dobija osjećaj kruženja – vraćanja na teme koje su se već pojavljivale, sada obojene novim značenjima.

Potraga, tajne i motivi skrivene prošlosti ovdje dobijaju simbolički karakter. Roman ne zatvara priču, već je ostavlja otvorenom, kao svjedočanstvo o tome da ljudska iskustva rijetko imaju konačne odgovore, već samo nove krugove razumijevanja.