*Dmitrij Aleksandrovič Prigov (1940 ,Moskva - 2007 ,Moskva) ruski je pjesnik ,dramatičar ,esejista i kipar. Smatran je ikonom moskovske neoavangarde.
Ovaj roman su piščevi pravi memoari ,a možda i nisu. Možda je pisac pretjerao u 'dočaravanju' zlatnoga doba svoje mladosti ,što će reći ,prije i poslije istorijskog 20 - tog Kongresa Komunističke partije Sovjetskog Saveza ,a možda je to neki ozbiljan rukopis nečeg kosmičkog ,univerzalnog i definitivnog ,, Njegova je Moskva zgarište civilizacije ,popljuvan ,spržen ,potopljen ,opljačkan zagrobni prostor ,iz kojeg se svašta može iščitati. Rekli bi ,Cijela istorija Sovjeskog Imperije. Pisac prije svega figurira kao biološka činjenica ,kao hroničar ,, junak ,, uključen u tekst ,a onda kao i dio natprirodne stihije od tjelesnih izlučevina raznih agregatnih stanja ,koja metropolu pretvara u biblijsko značenje 'Zla na Zemlji'. Duhovnu dimenziju ovog preuveličanog 'gogoljevskog' svijeta ,drži autoritet 'milicije' (otjelovljen u milicajcu Petji) ,te božanstvima Lenjinu i Staljinu.