Sjeme Selen domaća vegeta biljka
Spasi oglasPodijeli oglas
Fotografija 1, 1 od 1
Karakteristike
- Vrsta sjemena:
- Ostalo
- Datum objave
- 10.09.2021.
- Obnovljen
- 26.10.2026. u 17:46
- ID oglasa
- 44590343
- Broj pregleda
- 2.255
Opis oglasa
15 sjemenki
Karakteristike selena Ima jak i prijatan miris. Lako se uzgaja, a na kvalitetnoj zemlji može da izraste i do metar. Odlično podnosi zatvoren prostor, kao jednogodišnja kultura može da se gaji i u saksiji. Tamnozeleni aromatični listovi beru se sve do jeseni, a preostalo lišće sakuplja i suši, kao i korijen. Ova samonikla baštenska biljka rijetko može da se nađe u prirodi, iako je cenjena u narodnoj medicini.
Korijen joj je posebno ljekovit, ali i pljosnati plod sa oštrim rebrima. Ovi delovi sadrže etarsko ulje u kom je glavni sastojak terpineol. Ima i smolu, gumu, tanin, šećer, skrob i razne kiseline. Koren se iskopava u rano proleće ili u jesen, seče na tanke kriške ili po dužini, a zatim suši u tankom sloju u hladovini i na vetrovitom mestu. Čuva se u tamnoj, staklenoj posudi. U početku je sladak i sluzav, a vremenom postaje gorak i ljut.
Zahvaljujući izuzetnoj ljekovitosti, selen je postao pravi izazov za naučnike širom svijeta. Japanski istraživači su potvrdili da njegov ekstrakt djeluje protiv hiperglikemije i dijabetesa, ali i protiv raznih kandida gljivica i određenih bakterija.
Ljekovitost selena Čaj od korijena ljupčaca ublažava probleme u varenju, posebno kod prekomjernog lučenja želudačne kiseline. Jak diuretik, preporučuje se za edeme, naročito kod izraženih otoka nogu, gihta, reume, teškog i bolnog uriniranja. Slično dejstvo postiže i kod katara mokraćne bešike, akutnih i hroničnih oboljenja bubrega, a preventivno sprečava stvaranja peska i kamena.
Djelotvoran je i za nerve, uspješno otklanja i migrenu izazvanu lošim radom bubrega. Narodni ljekari ga preporučuju i kod žutice. Priprema se kada se jedna ili pola kašičice sušenog i iseckanog sirovog korijena prelije šoljom vrele vode. Ostavi se deset minuta da poklopljen vri, pa procedi. Da bi se postigao željeni efekat, pije se dva puta dnevno, nezaslađen i u gutljajima.
Kod problema sa varenjem praćenog i nadimanjem, čaj se pravi od jednakih dijelova mješavina korijena ljupčaca i kima, koji se umjesto u vodi, kuvaju u vinu. Ne preporučuje se trudnicama i osobama sa povišenom temperaturom. Sušeni korijen u prahu deluje kao i čaj. Prah uzimajte dva do tri puta dnevno sa vodom po 1/4 kašičice. Korijen ljupčaca zagrijeva želudac i aktivira njegov rad. Međutim, ne bi ga trebalo dodavati namirnicama tokom termičke obrade (kuvanja, pečenja), jer ima kontraefekat kao i biber.
Za začinjavanje jela koristi se isključivo list. Ima miris sličan celeru i pomalo gorak ukus, pa se koristi u malim količinama. Dodaje se supama od povrća, jelima sa puno luka i prženom mesu. Ovaj dio biljke sadrži najviše eteričnog ulja, smole i vitamina C, najbolje je da se svježi listovi stave u sezonsku salatu.
Karakteristike selena Ima jak i prijatan miris. Lako se uzgaja, a na kvalitetnoj zemlji može da izraste i do metar. Odlično podnosi zatvoren prostor, kao jednogodišnja kultura može da se gaji i u saksiji. Tamnozeleni aromatični listovi beru se sve do jeseni, a preostalo lišće sakuplja i suši, kao i korijen. Ova samonikla baštenska biljka rijetko može da se nađe u prirodi, iako je cenjena u narodnoj medicini.
Korijen joj je posebno ljekovit, ali i pljosnati plod sa oštrim rebrima. Ovi delovi sadrže etarsko ulje u kom je glavni sastojak terpineol. Ima i smolu, gumu, tanin, šećer, skrob i razne kiseline. Koren se iskopava u rano proleće ili u jesen, seče na tanke kriške ili po dužini, a zatim suši u tankom sloju u hladovini i na vetrovitom mestu. Čuva se u tamnoj, staklenoj posudi. U početku je sladak i sluzav, a vremenom postaje gorak i ljut.
Zahvaljujući izuzetnoj ljekovitosti, selen je postao pravi izazov za naučnike širom svijeta. Japanski istraživači su potvrdili da njegov ekstrakt djeluje protiv hiperglikemije i dijabetesa, ali i protiv raznih kandida gljivica i određenih bakterija.
Ljekovitost selena Čaj od korijena ljupčaca ublažava probleme u varenju, posebno kod prekomjernog lučenja želudačne kiseline. Jak diuretik, preporučuje se za edeme, naročito kod izraženih otoka nogu, gihta, reume, teškog i bolnog uriniranja. Slično dejstvo postiže i kod katara mokraćne bešike, akutnih i hroničnih oboljenja bubrega, a preventivno sprečava stvaranja peska i kamena.
Djelotvoran je i za nerve, uspješno otklanja i migrenu izazvanu lošim radom bubrega. Narodni ljekari ga preporučuju i kod žutice. Priprema se kada se jedna ili pola kašičice sušenog i iseckanog sirovog korijena prelije šoljom vrele vode. Ostavi se deset minuta da poklopljen vri, pa procedi. Da bi se postigao željeni efekat, pije se dva puta dnevno, nezaslađen i u gutljajima.
Kod problema sa varenjem praćenog i nadimanjem, čaj se pravi od jednakih dijelova mješavina korijena ljupčaca i kima, koji se umjesto u vodi, kuvaju u vinu. Ne preporučuje se trudnicama i osobama sa povišenom temperaturom. Sušeni korijen u prahu deluje kao i čaj. Prah uzimajte dva do tri puta dnevno sa vodom po 1/4 kašičice. Korijen ljupčaca zagrijeva želudac i aktivira njegov rad. Međutim, ne bi ga trebalo dodavati namirnicama tokom termičke obrade (kuvanja, pečenja), jer ima kontraefekat kao i biber.
Za začinjavanje jela koristi se isključivo list. Ima miris sličan celeru i pomalo gorak ukus, pa se koristi u malim količinama. Dodaje se supama od povrća, jelima sa puno luka i prženom mesu. Ovaj dio biljke sadrži najviše eteričnog ulja, smole i vitamina C, najbolje je da se svježi listovi stave u sezonsku salatu.